Postoji nešto za čim su čeznule sve generacije unazad kroz povijest, nešto što se tiče svake države, svakog čovjeka, žene, djeteta, ptice na nebu i ribe u moru, velebnih šuma i čitavih ekosistema. Ta neostvarena čežnja karakterizira svako živo biće na ovoj planeti. Njezin je naziv - održivost. Svjedoci smo sve češćeg spominjanja pojma održivog razvoja na globalnoj, državnoj, lokalnoj razini. Prema Hrvatskom jezičnom portalu, ono označava „razvoj s podizanjem standarda i kvalitete življenja, ali uz uvjet da se ne narušava globalni ekološki sustav“. Ova je tema u posljednjem desetljeću značajno zastupljena i u obrazovnom okruženju. Na temelju smjernica i strategija svjetskih organizacija zaključujemo da je izgradnja svijeta utemeljenog na principima održivosti jedan od glavnih ciljeva 21. stoljeća. No, čak se i te organizacije međusobno slažu da se, unatoč svim inicijativama i naporima, još uvijek nalazimo u poprilično neodrživom svijetu. Tomu svjedoči cijelo čovječanstvo. Možemo promatrati svoj okoliš ili čitati o istraživanjima u kojima se ističe da navike čovječanstva sve više vode ka destrukciji biljnog, životinjskog i ljudskog života na ovoj planeti, pa ćemo i sami uočiti teškoće s kojima se suočava taj sustav u nastojanju da postane i ostane samoodrživ. Svjedoci smo da čovjekova sebičnost dovodi do „smrti“ i neodrživosti svega prema čemu se primjeni – bilo prema okolišu ili prema odnosima. Do sada, jedina ideja koja se provjereno pokazala održivom kroz povijest čitavog svijeta jest načelo ljubavi usađeno u karaktere ljudi, ljubavi koja se najviše ogleda u nesebičnim djelima onoga koji je posjeduje. Ona „oživljava“ sve oko sebe, jer dovodi do blagostanja onih na koje se izlijeva, do rasta i razvoja onoga na čemu se primjenjuje. Kao što se rijeka koja teče sušnim koritom nesebično izlijeva i ne štedi vodu da bi oživjela sve oko sebe i učinila da životinjski, biljni i ljudski svijet oko nje buja, tako je i s čovjekom koji dopušta da se ljubav preko njega izlije na potrebe čovječanstva. Ta se ljubav iskazuje i u poštivanju zakona prirode, raspolažući mudro i nesebično resursima koji su mu na raspolaganju. Time će njegov karakter i primjer biti utjecaj koji će biti održiv u ovome svijetu. Naša škola prepoznaje Stvoritelja neba i zemlje kao izvora te ljubavi te nastoji usaditi to načelo kroz aktivnosti u kojima učenici imaju prilike razvijati nesebičnost. Tako je i nastala ideja za ovaj projekt. Na području kampusa bit će postavljen kontejner u kojemu će se od svibnja do rujna 2021. godine sakupljati plastične boce s naznakom za reciklažu te će iste biti vraćene radi dobivanja povratne naknade. Dobivena sredstva će zatim biti proslijeđena humanitarnoj organizaciji ADRA Hrvatska kao doprinos njihovom projektu izgradnje drvenih kućica obiteljima na području Gline, čiji su domovi pogođeni potresom. Time će stanari, djelatnici i učenici Srednje škole u Maruševcu s pravom javnosti i Učeničkog zajedno doprinositi osiguravanju normalnih uvjeta života mještana Gline te ujedno razvijati navike nesebične službe društvu, prema principu ljubavi koja ne traži svoje. Pridruži se i ti ovoj inicijativi i mijenjaj plastiku koja zagađuje za drvo koje izgrađuje!